Fijumanski dijalekt postao je zaštićeno kulturno dobro: Što to znači za Rijeku i riječki identitet

Rijeka je ovih dana dobila vijest koja nadilazi jezik u uskom smislu riječi. Fijumanski dijalekt službeno je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro. Ministarstvo kulture i medija objavilo je ovu odluku 7. travnja 2026., a u službenoj objavi navodi da je riječ o romanskom idiomu kojim se u Rijeci i okolici govori još od 15. stoljeća te koji ima važnu ulogu u očuvanju jezične i kulturne baštine grada.

Na prvi pogled, to može zvučati kao administrativna ili stručna vijest. U stvarnosti, riječ je o nečemu mnogo većem. Kada jedan lokalni govor dobije ovakvu zaštitu, potvrđuje se da je on dio kolektivne memorije grada, dio njegova identiteta i dio svakodnevice koji zaslužuje biti očuvan. U slučaju Rijeke, to ima posebnu težinu jer je upravo jezična slojevitost jedan od najupečatljivijih znakova njezine povijesti.

Što je fijumanski dijalekt?

Prema Ministarstvu kulture i medija, fijumanski dijalekt je romanski idiom Rijeke i okolice koji se na tom području govori još od 15. stoljeća. U medijskim izvještajima i stručnim komentarima dodatno se ističe da je riječ o autohtonom manjinskom idiomu riječkog prostora, duboko povezanom s poviješću grada i njegovim društvenim razvojem.

Fijumanski je zato mnogo više od lokalnog kolorita ili simpatičnog niza starih izraza. On je jezični trag povijesti Rijeke, grada u kojem su se kroz stoljeća susretali različiti jezici, kulture i politički utjecaji. Upravo zbog toga se u osnovnim obilježjima fijumanskog prepoznaju slojevi talijanskog jezičnog sustava, ali i prisutnost kroatizama, osobito čakavizama, germanizama i hungarizama.

Zašto je zaštita fijumanskog dijalekta važna?

Ovakva zaštita važna je zato što lokalni govori nisu samo sredstvo sporazumijevanja. Oni čuvaju način na koji zajednica vidi svijet, pamti prostor i prenosi pripadnost s generacije na generaciju. Ministarstvo u svojoj objavi izričito navodi da fijumanski predstavlja važan dio jezične i kulturne baštine Rijeke te ima značajnu ulogu u očuvanju identiteta lokalne zajednice.

Drugim riječima, zaštita fijumanskog nije samo simbolična gesta. Ona je i javno priznanje da je riječki identitet nezamisliv bez jezične raznolikosti koja ga je oblikovala. U više izvještaja o ovoj odluci naglašeno je i da je fijumanski sada jedan od 35 zaštićenih dijalekata i govora u Hrvatskoj te jedan od rijetkih nehrvatskih idioma na tom popisu.

To je važna poruka i za sadašnjost. U vremenu kada se lokalni govori lako potiskuju standardizacijom, digitalnom komunikacijom i promjenama u svakodnevnom jeziku, institucionalna zaštita podsjeća da ono što je lokalno nije manje vrijedno. Naprotiv, upravo lokalni jezični slojevi često najjasnije govore tko smo, odakle dolazimo i što nas razlikuje.

Riječi koje i danas žive u Rijeci

Možda je najbolji način da se objasni važnost fijumanskog upravo kroz riječi koje Riječani i danas prepoznaju bez puno razmišljanja. Među riječima koje se često spominju uz ovu temu su trubilo, gambeta, mularija, monada i fakin. Novi list upravo te izraze navodi kao neke od najpoznatijih riječi fijumanskog dijalekta koje se koriste u Rijeci.

Takve riječi nisu važne samo zato što zvuče autentično ili nostalgično. Važne su zato što nose kontekst. Kad netko kaže “mularija”, ne misli samo na djecu. Tu je i prizvuk kvarta, ulice, buke, igre, grada kakav se pamti iz svakodnevice. Kad netko kaže “gambeta”, ne opisuje nužno samo doslovno podmetanje noge, nego i jedan specifičan način lokalnog izražavanja koji odmah priziva određeni mentalitet i stil komunikacije.

U tome i jest snaga lokalnog govora. Standardni jezik objašnjava. Dijalekt priziva. On nosi ton, atmosferu i prepoznatljivost koju nije lako prenijeti običnim prijevodom.

Fijumanski nije samo prošlost

Jedna od najvažnijih stvari kod ove teme jest to da fijumanski ne treba promatrati kao muzejski ostatak ili jezičnu zanimljivost rezerviranu samo za nostalgične tekstove. Sama činjenica da se o njemu danas govori, piše i da ga institucije štite pokazuje da on i dalje ima kulturnu i simboličku snagu. Više medijskih izvještaja o odluci Ministarstva ističe da je ova zaštita rezultat višegodišnjeg rada, zalaganja i suradnje stručnjaka i lokalne zajednice.

To je posebno važno za grad poput Rijeke, čiji se identitet nikada nije mogao svesti na samo jednu jezičnu ili kulturnu priču. Fijumanski upravo zato ima posebno mjesto. On pokazuje da je riječki identitet nastajao u doticaju, miješanju i prilagodbi, a ne u jezičnoj zatvorenosti.

Što ova vijest znači za Rijeku danas?

Za Rijeku ova odluka znači više od formalnog upisa u registar. Ona potvrđuje da lokalni govor nije rubna pojava, nego vrijedan dio kulturne baštine grada. Također podsjeća da se identitet ne čuva samo kroz arhitekturu, povijesne datume ili institucije, nego i kroz riječi koje ljudi koriste, pamte i prenose dalje.

Upravo zato tema fijumanskog može biti poticaj za širi razgovor o jeziku u Rijeci. O tome kako govorimo. O tome koje riječi nestaju, a koje opstaju. O tome koliko je lokalni govor povezan s osjećajem pripadnosti. I o tome zašto je važno da gradovi ne izgube vlastiti jezični rukopis.

Jezik je uvijek više od gramatike

Kad govorimo o jeziku, prečesto ga svodimo samo na pravila, standard i “točno” ili “netočno”. Ali jezik je i pamćenje, i pripadnost, i kultura, i svakodnevni život. Fijumanski dijalekt to možda pokazuje bolje od mnogih drugih primjera. Njegova zaštita važna je upravo zato što podsjeća da riječi nisu samo sredstvo komunikacije, nego i nositelji povijesti jednog grada.

Rijeka je grad slojeva, dodira i miješanja utjecaja. Sasvim je logično da i njezin govor nosi tu istu složenost. Zato je ova vijest važna. Ne samo za stručnjake, institucije ili one koji se bave kulturnom baštinom, nego i za sve koji vjeruju da grad živi i u jeziku kojim govori.

Zaključak

Fijumanski dijalekt postao je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, ali njegova stvarna vrijednost ne počinje tom odlukom niti njome završava. Ona je postojala i ranije, u riječima koje se i dalje prepoznaju, u govoru koji i dalje živi i u identitetu Rijeke koji se bez tog jezičnog sloja ne može do kraja razumjeti.

Možda je zato najbolje pitanje na kraju jednostavno:
Koju biste vi fijumansku riječ dodali na ovaj popis?