Kada je pravo vrijeme da dijete počne učiti engleski? (FAQ)
30. lipnja 2025.
Nedavno je na portalu RijekaDanas objavljena moja kolumna o ulozi učitelja i snazi riječi u obrazovnom prostoru. Povod je bila situacija u kojoj je jedan profesor ismijao učenikov odgovor, ne prepoznajući pritom da se radi o ispravnoj, iako rjeđe korištenoj riječi u tom kontekst. Ta je epizoda otvorila važna pitanja o tome kakvo okruženje za učenje stvaramo i što zapravo znači biti dobar učitelj u 21. stoljeću.
Učitelj kao nositelj atmosfere učenja
U suvremenoj pedagogiji učitelj nije strogi autoritet koji prenosi znanje s “vrha”. On je facilitator, mentor, osoba koja postavlja okvir u kojem se znanje događa. Taj okvir nije samo raspored ili kurikulum – to je atmosfera. Ona može biti podržavajuća i osnažujuća, ali i hladna, kritična i zastrašujuća. A u atmosferi straha, dijete ne uči. Dijete pazi.
Strah od pogreške jedan je od najvećih neprijatelja učenja. Ako se učenik boji pogriješiti, on će radije šutjeti, povući se, ili u potpunosti odustati. Dugoročno, gubimo znatiželju, inicijativu i samopouzdanje. I to sve u prostoru koji bi trebao razvijati suprotno.
Kada učenik zna više – što tada?
Situacija o kojoj sam pisala odnosi se na učenika koji je u usmenom odgovoru upotrijebio riječ “polucija” u značenju “onečišćenje”. Iako rijetka, ta je upotreba leksički točna, što potvrđuje Hrvatski jezični portal. Profesor nije prepoznao značenje riječi i javno je ismijao učenika. Reakcija je bila negativna, i to ne samo pedagoški – već i ljudski.
Učitelj ne mora znati sve, ali mora znati kako reagirati kada se suoči s nečim novim, drugačijim ili neočekivanim. Umjesto reakcije moći, ključna je refleksija. Umjesto ismijavanja, prilika za razgovor. Suvremena pedagogija ne traži savršenstvo, nego autentičan odnos.
U Omniji gradimo prostor u kojem je znanje sigurno
Kao profesorica engleskog i hrvatskog jezika i suosnivačica OMNIA Centra za strane jezike, svakodnevno svjedočim koliko je važno stvoriti atmosferu u kojoj se djeca i odrasli ne boje progovoriti. Bez obzira na razinu znanja, naglasak, pogrešku u vremenu glagola ili potpunu blokadu – ono što nudimo je sigurnost. U takvom okruženju polaznici rastu, riskiraju, uče.
Obrazovanje nije prijenos informacija, već odnos, prostor povjerenja i uzajamnog rasta. I u tom prostoru ponekad će dijete znati više od nas. I to je dar. Ako ga znamo prepoznati. (Sanja Perinić)
Kolumna je prvotno objavljena na portalu RijekaDanas: Ako se učenici boje pogriješiti, obrazovanje je već zakazalo
