Zašto je učenje jezika teže u odrasloj dobi?

Opće je poznato da je učenje jezika u odrasloj dobi teže nego u djetinjstvu. No, ipak, postoje neki pojedinci kojima učenje jezika ide lakše nego drugima. Što neke pojedince čini “dobrim učenicima jezika?” I imaju li takvi pojedinci “urođenu sposobnost za savladavanje drugog jezika?”

Što znamo o poznavanju drugog jezika

Dosadašnja istraživanja sposobnosti učenja drugog jezika bila su usredotočena na to kako ljudi percipiraju zvukove na određenom jeziku i na općenitije kognitivne procese kao što su pamćenje i sposobnosti učenja. Većina tih istraživanja koristila je papir i olovku i računalne testove za određivanje sposobnosti učenja jezika i predviđanje budućeg učenja. Istraživači su također proučavali aktivnost mozga kao način mjerenja jezičnih i kognitivnih sposobnosti. Međutim, puno se manje zna o tome kako aktivnost mozga predviđa učenje drugog jezika.

Postoji li način da se predvidi sklonost učenju drugog jezika? Kako se aktivnost mozga mijenja tijekom učenja jezika?

U studiji iz 2016., Chantel Prat, izvanredna profesorica psihologije na Institutu za učenje i znanosti o mozgu na Sveučilištu Washington, i Brianna Yamasaki istraživale su kako moždana aktivnost zabilježena u mirovanju, dok je osoba opuštena sa zatvorenim očima, može predvidjeti stopu na kojoj se drugi jezik uči među odraslima koji su govorili samo jedan jezik.

Proučavanje mozga u mirovanju

Smatra se da aktivnost mozga u mirovanju odražava organizaciju mozga i povezuje se s inteligencijom, odnosno općom sposobnošću rasuđivanja i rješavanja problema. Znanstvenice su mjerile aktivnost mozga dobivenu iz “stanja mirovanja” kako bi predvidjele individualne razlike u sposobnosti učenja drugog jezika u odrasloj dobi. Da bi to učinile, snimile su pet minuta elektroencefalografije u stanju mirovanja zatvorenih očiju, metode koja otkriva električnu aktivnost u mozgu kod mladih odraslih osoba. Također su prikupile rezultate dva sata zadataka riješenih na papiru i računalne zadatke. Tada su imale 19 sudionika koji su završili osmotjednu obuku francuskog jezika koristeći računalni program. Taj softver razvile su oružane snage SAD-a s ciljem da vojno osoblje što je prije moguće funkcionalno ovlada jezikom. Softver je kombinirao praksu čitanja, slušanja i govora sa scenarijima virtualne stvarnosti nalik igrama. Sudionici su se kretali kroz sadržaj u razinama organiziranim oko različitih ciljeva, kao što je mogućnost komunikacije s virtualnim vozačem taksija tako što su saznali je li vozač slobodan, rekli vozaču gdje su im torbe i zahvalili vozaču.

Devetnaest odraslih sudionika (18-31 godina) završilo je dva treninga od po 30 minuta tjedno uz ukupno 16 treninga. Nakon svakog treninga bilježene su razine koje je svaki sudionik postigao. Na kraju eksperimenta upotrijebljene su informacije o toj razini kako bi se izračunale stope učenja svakog pojedinca tijekom osmotjednog treninga.

Kao što se i očekivalo, postojala je velika varijabilnost u stopi učenja, pri čemu je najbolji učenik prolazio kroz program dvostruko brže od najsporijeg učenika. Cilj istraživanja je bio otkriti koja (ako ijedna) od inicijalno zabilježenih mjera predviđa te razlike.

Nova moždana mjera za jezične sposobnosti

Kada su mjere povezali s brzinom učenja, otkrile su da obrasci moždane aktivnosti koji su povezani s jezičnim procesima predviđaju koliko lako ljudi mogu naučiti drugi jezik. Obrasci aktivnosti na desnoj strani mozga predviđaju više od 60 posto razlika u učenju drugog jezika među pojedincima. Ovo je otkriće u skladu s prethodnim istraživanjem koje pokazuje da se desna polovica mozga češće koristi s drugim jezikom. Njihovi rezultati pokazuju da se većina razlika u učenju jezika između sudionika može objasniti načinom na koji je njihov mozak bio organiziran prije nego što su uopće počeli učiti.

Implikacije za učenje novog jezika

Znači li to da ako nemate mozak za “brzo učenje drugog jezika”, trebate zaboraviti na učenje drugog jezika? Ne baš.

Prvo, važno je zapamtiti da 40 posto razlike u stopi učenja jezika još uvijek ostaje neobjašnjeno. Nešto od toga sigurno je povezano s čimbenicima poput pažnje i motivacije, za koje se zna da su pouzdani prediktori učenja općenito, a posebno učenja drugog jezika.

Drugo, znamo da ljudi mogu promijeniti svoju moždanu aktivnost u stanju mirovanja. Dakle, trening može pomoći u oblikovanju mozga u stanje u kojem je spremniji za učenje.

Učenje drugog jezika u odrasloj dobi je teško, ali koristi su velike za one koji su motivirani željom da komuniciraju s drugima koji ne govore njihov maternji jezik.