Strani jezici u predškolskoj dobi – što svaki roditelj treba znati

Strani jezici počinju se učiti već od najranije dobi pa se djeca uglavnom sa njime susreću u vrtiću ili čak i ranije, ako u obitelji jedan od roditelja govori strani jezik. Izloženost dvjema jezicima dovodi do višejezičnosti, koja donosi niz prednosti kao što su – bolje pamćenje, bolje razlučivanje bitnoga od nebitnoga prilikom rješavanja zadataka, općenito brže usvajanje stranih jezika.

U nastavku vam donosimo nekoliko odgovora na najčešća pitanja o učenju stranih jezika u predškolskoj dobi.

Na koji način predškolci usvajaju strani jezik?

Nesvjesno kroz igru, kao nešto što je sastavni dio njihova života. Dakle, tu nema mjesta gramatičkim pravilima, već spontano upijanje u okruženju u kojemu učitelj govori stranim jezikom pa i u situacijama kada mu se dijete obraća na materinjem jeziku. U takvim situacijama kod djeteta ne dolazi do jezične barijere jer će ono poruku na stranom jeziku, uz određene geste ili pokrete tijela, u potpunosti razumjeti. Kao što smo već spomenuli cijeli taj proces usvajanja bliži je igri, koja je u djetetovoj prirodi pa pjesmice, crtanja, bojanja, grupne igre koje se nalaze na našem pametnom stolu ili pametnoj ploči uvelike doprinose većoj motivaciji, angažiranosti te boljim rezultatima kod djece.

Je li normalno da dijete koje je izloženo stranom jeziku samo šuti?

Mnogi roditelji se zabrinu kada njihovo dijete već neko vrijeme uči strani jezik, a ništa se ne događa. Kad ga nešto pitaju npr. kako se kaže mačka na engl., odgovora nema. Tada se najčešće javi roditeljska zabrinutost i krenu preispitivanja – je li s mojim djetetom sve u redu, da li i ostala djeca tako ništa ne znaju, je li učenje stranoga jezika trenutno najbolji izbor za nju/njega i slično. Međutim, takvo stanje sasvim je normalno i naziva se “tihi period” u kojem djeca upijaju sve što čuju i vide pa se zna dogoditi da dijete u 9.mjesecu upišete na tečaj stranoga jezika i ono šest mjeseci šuti, nakon čega se oslobodi i progovara na tom stranom jeziku.

Koje pitanje roditelj najčešće postavlja djetetu?

Možda ćete se prepoznati u situaciji kada dijete dočekujete po izlasku s tečaja i prvo pitanje koje mu postavljate je: “Što ste danas radili?”. Pitanje djeluje sasvim normalno jer želite znati kako je vaše dijete provelo vrijeme, međutim njihov odgovor najčešće bude “ništa”. Zašto je tomu tako? Dijete mlađe od 5 godina ne može opisati što se sve događalo na satu jer živi u trenutku te se najčešće sjeti samo posljedne aktivnosti koja se radila na satu. Puno više se sjeća je li netko glasno kihnuo ili se ružno ponašao. Postavljanjem kontinuirano ovoga pitanja, zna se javiti odbojnost pa bi bilo dobro pitanje preoblikovati npr. “što ti je danas bilo najzanimljivije na satu?”, “koja riječ koju su danas naučio ti je najdraža?” i sl.

Treba li dijete ispravljati kad pogriješi?

Djecu je potrebno ispraviti kada pogriješe, ali je još bitnije na koji način ih ispraviti. Najbolje bi bilo tako da učitelj njihovu pogrešnu riječ ili izgovor ponove, ali u ispravnom obliku. Još jedan od bitnih razloga ispravljanja je činjenica da djeca utječu jedna na druge pa ako neko dijete nešto krivo izgovori ili kaže, a ne ispravi ga se na način na koji smo naveli, postoji velika mogućnost da će ostala djeca to preuzeti, odnosno pohraniti s vremenom u trajnom pamćenju.

Ako dijete upišem na dva jezika, hoće li mu se pomiješati?

Ovo pitanje je vrlo često, a odgovor glasi ne. Postoji mogućnost da će dok istovremeno usvajaju dva jezika, kad ih nešto pitate upotrijebiti neku riječ iz onoga drugoga jezika, ali to i dalje ne znači da su pomiješali jezike. To se u stručnoj literaturi naziva code-switching ili prebacivanje kodova. Ako je dijete izloženo dvjema jezicima, ono će  zbog potrebe za sudjelovanjem, tj. komunikacijom s vremenom naučiti oba. Postoji jedino mogućnost razvijanja “jačeg” i “slabijeg” jezika, a to ovisi isključivo o izloženosti jeziku.