Razvoj govora i rana prevencija

Kod većine djece razvojne se smetnje kasnije prepoznaju i često se tek nakon prve upadljivosti počinju tretirati. U našem zdravstvenom i obrazovnom sustavu postoji izraz „rana prevencija“ koji dobiva sve veće značenje u želji edukacije roditelja i poboljšanja ranog prepoznavanja razvojnih problema.

Zašto je rano prepoznavanje razvojnih problema važno?

Već je daleko prošireno mišljenje, da je usporeni razvoj kod djece sve češći. Razvojni se problemi mogu proširiti tijekom djetetovog razvoja, ali se i međusobno nadopunjavati. Od početnog razvojnog zastoja lako dolazi do razvojnih smetnji širega spektra. Tako je npr. dokazano da djeca koja s 2 godine pokazuju govorno zaostajanje, imaju povećan rizik da razviju trajne poremećaje u govoru. To često za sobom povlači i druge probleme kao npr.: disleksiju, emocionalne ili socijalne probleme.

Zašto je upravo razvoj govora najbitniji kod rane prevencije?

Većina razvojnih problema kao npr. općeniti zastoj u razvoju, smetnje pri učenju, smetnje pri govornom razvoju, autizam mogu se prepoznati na usporenom razvoju govora. Prije nego što dijete nauči govoriti, mora usvojiti određene sposobnosti opažanja, sposobnost mišljenja te socijalne sposobnosti. Kada u razvoju mišljenja, određenih sposobnosti opažanja ili socijalnom području nastupe problemi, potonji će utjecati na rano usvajanje govora. Rani razvoj govora na taj način predstavlja alarm za općeniti stupanj razvoja djeteta. Kako bi se različiti razvojni poremećaji na vrijeme prepoznali, vrlo je bitno promatrati dijete u dobi od 1 do 3 godine te poduzeti određene radnje upravo tada, ako na njih sumnjate.

Kako se može prepoznati poremećaj u razvoju govora?

Poneka djeca počinju vrlo rano pričati, dok drugima za isto potrebno je puno više vremena. Budući da su te ogromne razlike u općenitom razvoju djeteta normalne, potrebno je stručnjacima više vremena da ustanove radi li se o djetetu koji se samo govorno sporije razvija ili je u pitanju poremećaj u govoru.

Zahvaljujući opširnoj studiji američkih i njemačkih znanstvenika, dokazano je da postoji određena granica – 2 godina koja je presudna za svaki danji razvoj. U toj dobi djeca bi trebala u svojem rječniku posjedovati oko 100 riječi te tvoriti rečenice s dvije ili više riječi. Prema studiji oko 14-20% djece razvija se govorno sporije. Djeca koja u toj dobi posjeduju u svojem rječniku manje od 50 riječi, pokazuju da će kasnije od svojih vršnjaka progovoriti.

U mnogim istraživanjima je dokazano da polovica djece koja su u 2. godini imali oskudan vokabular do 3. godine normalno se razviju, dok kod druge polovice manifestiraju se određene smetnje u razvoju.

Što mogu roditelji učiniti, ako sumnjanju na poremećaj u razvoju?

Ako ste kao roditelj primijetili da se vaše dijete sporije razvija u određenim područjima od svojih vršnjaka, odmah trebate reagirati. Rana prevencija (terapija) puno je djelotvornija, nego kasnija.

Ako sumnjate, trebate svakako razjasniti tri područja:

1. Sposobnosti sluha
2. Provjeriti govorno stanje kod logopeda, psihologa ili druge stručne osobe
3. Provjeriti kognitivan razvoj kod psihologa

Zato je jako bitna neprestana edukacija i komunikacija između roditelja, vrtića, škola i svih njihovih sudionika kako bi se na vrijeme moglo reagirati i pomoći djeci.