Odrasli polaznici i roditelji koji se informiraju o našim tečajevima za djecu često nas pitaju o veličini grupa, svjesni da su male grupe polaznika važne za bolje učenje i kvalitetniji nastavni proces. No, znamo li koliki zapravo broj polaznika rad u malim grupama podrazumijeva? Broj polaznika u grupama određuju same škole, na osnovu kapaciteta svojih učionica, želje za većom zaradom ili na osnovu vlastitih ideja i misije. Mnogo puta čuli smo roditelje kako hvale školu u kojoj im djeca pohađaju tečaj riječima:”Posebno mi se sviđa što se radi u malim grupama. Nema ih više od 10-12 u grupi.” Deset? Dvanaest? Koliko se uopće može naučiti jezika u grupi od desetoro polaznika?
Računica je prilično jednostavna. Uzmimo za primjer dječju grupu od desetoro djece koji na tečaj jezika dolaze dva puta tjedno po 45 minuta. Svako dijete u grupi po jednom dolasku ima točno 4,5 minute prilike da govori na stranom jeziku! Dakle, tek 9 minuta tjedno!
Kad je riječ o tečaju jezika za odrasle, uzmimo za primjer grupu od desetoro polaznika koji na tečaj jezika dolaze dva puta tjedno po 90 minuta. U grupi od 10 polaznika, svaki polaznik po jednom dolasku ima priliku točno 9 minuta govoriti i usavršavati strani jezik. Uz dinamiku od dva dolaska tjedno i trajanje tečaja od četiri mjeseca, polaznik ima priliku govoriti strani jezik tek nešto više od 3 sata!
Strani jezik se progovara u malim grupama. Mala grupa podrazumijeva maksimalno 5-7 polaznika. Sve drugo nije mala grupa. Naravno, neophodno je i da je program učenja u skladu sa suvremenom metodologijom učenja jezika i da obuhvaća učenje sve četiri vještine – čitanje, pisanje, slušanje i govorenje.
Prednosti rada u malim grupama
Osim što u velikim grupama od desetoro i više polaznika svatko od polaznika ima zaista malo vremena na raspolaganju da govori strani jezik, učenje jezika u takvim grupama ima još nedostataka: polaznici imaju na raspolaganju jako malo vremena za međusobnu interakciju, održavanje discipline teže je u pretrpanoj učionici, nastavnik se ne može dovoljno posvetiti svakom učeniku i njegovim individualnim potrebama. Sužava se i broj nastavnih metoda koje se mogu efikasno koristiti te se poučavanje svodi da to da nastavnik drži predavanje, a učenici imaju pasivnu ulogu i samo slušaju. Pristup koji fokus s nastavnika premješta na učenike moguć je jedino u malim grupama i daje bolje rezultate.
Rad u manjim grupama rješava problem discipliniranja učenika i povećava mogućnosti za interaktivnije učenje, od kojeg posebnu korist imaju učenici koji teže savladavaju gradivo. U malim grupama lakše je učiti stavljajući učenike u grupe ili u parove (čime se povećava interakcija učenika na stranom jeziku), nastavniku je lakše nadgledati ih i davati povratne inofrmacije prilikom takvih aktivnosti. Polaznici koji su kinetički tip (učenici koji najbolje uče kroz praktično iskustvo) moraju imati mogućnost da se kreću no u pretrpanim učionicama punim polaznika i njihovih školskih torbi to je gotovo nemoguće. Jednako kao i različite individualne i grupne prezentacije.
U malim grupama polaznici imaju priliku da više dođu do izražaja, pristup svakom polazniku je individualiziran, vrijeme koje imaju na raspolaganju za govorenje stranog jezika je veće, kao i mogućnost interakcije s drugim učenicima. Ove pozitivne karakteristike malih grupa posebno su važne u predškolskoj i osnovnoškolskoj dobi, a neka istraživanja sugeriraju ((Bruhwiler & Blatchford, 2011; Chingos, 2013) da učenici koji su imali sreću da rade u malim grupama u osnovnoškolskoj dobi imaju koristi od tog iskustva i kasnije kad u višim razredima budu u većim grupama.
S obzirom da je svrha svih suvremenih programa učenja stranih jezika razvijanje polaznikovih komunikacijskih vještina na stranom jeziku, prilikom učenja jezika oni moraju imati priliku za mnogo interakcije s nastavnikom i s drugim učenicima, uvježbavanje i usavršavanje jezika uz nadzor nastavnika i priliku da stalno od nastavnika dobivaju povratnu informaciju o svom napretku. Sve ovo moguće je jedino učenjem jezika u malim grupama.