Razvijanje emocionalne inteligencije djeteta u nastavi stranih jezika

Zasigurno ste se dosada mnogo puta susreli sa često citiranom rečenicom iz Malog princa Čovjek ispravno vidi srcem, ono bitno oku je nevidljivo. Ovoga puta i mi ćemo se poslužiti njome kako bismo vas uveli u temu o kojoj danas pišemo.

Možda ste se ponekad zapitali kako funkcionira mozak vašega djeteta i da li s njim možete razgovarati o mozgu. Ovim pomalo čudnim pitanjem kročimo u područje neuroznanosti pa nećemo ulaziti u detalje, ali istraživanja pokazuju da čak i sa četverogodišnjacima uz određeni pristup možemo razgovarati o tome kako funkcionira mozak zahvaljujući čemu počinju biti svjesniji sami sebe, svojeg ponašanja i osjećaja.

Mi ćemo se ovdje zadržati na osjećajima s kojima ulazimo u svijet emocija i emocionalne inteligencije te dolazimo do činjenice na koju ne smijemo zaboraviti da IQ ima malo veze s emocionalnim životom. Zato svjesni te činjenice nastavu u našem Centru usmjeravamo koliko god je to moguće na razvijanje emocionalne inteligencije. Pitate se kako? Osvještavanjem emocija.

Na svakom satu stranoga jezika dijete se susreće s određenim izazovima npr. nekada unatoč gestama i mimikama ne razumije poruku koju mu učitelj želi prenijeti na stranom jeziku te u takvim situacijama kod djeteta se može pojaviti frustracija koju je potrebno djetetu osvijestiti, dajući mu do znanja da ga razumijete te mu ponuditi njemu prilagođeniji pristup dobivanja informacije. Često uz frustraciju javlja se i impulzivnost kada dijete nagonski reagira, ne razmišljajući o posljedicama svoga ponašanja i na to kako ono može povrijediti drugo dijete koje je s njim u interakciji. U takvim situacijama razvijamo empatiju stavljajući dijete u obrnuti položaj da razmisli kako bi se ono osjećalo da je netko na njega vikao ili ga isključio iz igre. Postoje situacije kada se čini da je dijete posve nezainteresirano za učenje stranog jezika te se za vrijeme igre ili ponavljanja povlači iz središta zbivanja, međutim pokazalo se da takvo dijete nije nezainteresirano, već dapače pomno promatra društveni ustroj svoje grupe i kad ga se pita točno će vam znati reći tko što u grupi voli, kome je koja boja najdraža i sl., a neke od tih stvari reproducirat će i na stranom jeziku.

Ovakvih primjera ima još mnogo u našoj nastavi, ali mi ćemo se ovdje zaustaviti i zaključiti kako se mi odrasli pa tako i djeca razlikujemo po svojim sposobnostima, ali situacije koje se događaju svima nam služe, dakle ne samo djeci, već i nama odraslima da se ponekad zapitamo nad svojim djelima i ponašanjem kako bismo njima bili primjer.

Kako sve napisano ne bi ostalo samo na papiru, u našem Centru provodimo to u djelo osnažujući interakciju između učenika, ali i učitelja i učenika kako bi se osjećali sretnijima, zainteresiranijima i opuštenijima. Pa da se vratimo na prvotnu misao, izgleda da je Mali princ bio u pravu jer puno je toga u našem životu nevidljivo, a opet tako bitno.

Pratite nas na Facebooku: